Radijacija je oblik energije. Dva su osnovna oblika zračenja. Prvi oblik je čestična radijacija koja podrazumijeva sitne brzo pokretne čestice koje imaju masu i energiju. Čestična radijacija je primarno nastala dezintegracijom nestabilnih atoma i uključuje alfa i beta čestice. Alfa čestice su visoko- energetske, velike subatomske strukture protona i neutrona. Mogu preći malu distancu i biti zaustavljene malim komadićem papira ili kože. Beta čestice su brzo pokretni elektroni. Oni su frakcija veličine alfa čestica, ali mogu prelaziti veće distance i mnogo su prodornije. Radijacijske čestice su od sekundarnog značaja industrijskim potrebama. Budući da su relativno velike i imaju veliku masu, lako se apsorbuju malom zaštitom. Ipak potrebno je naglasiti da zaštitni materijali kao što je osiromašeni uranium, koji se koristi u mnogim gama kamerama, može biti izvor beta čestica ukoliko kontejner procuri. Ukoliko je pukotina velika materijal se može prenijeti na ruke ili druge dijelove tijela uzrokujući tzv. čestičnu kontaminaciju. Iz tog razloga je potrebno periodično provoditi „curenja“ i „test brisanja“ na opremi. Drugi oblik radijacije je elektromagnetno zračenje. Takvo zračenje je čista energija bez mase, nešto poput vibrirajućih ili pulsirajućih talasa električne i magnetne energije. Elektromagnetni talasi nastaju vibriranjem električnog naboja i kao takvi sastoje se od električnih i magnetnih komponenti. Sličnost sa talasima potiče od toga što elektromagnetna radijacija djeluje kao male „loptice“ energije, koje se označavaju kao fotoni. Elektromagnetno zračenje se pruža pravolinijski brzinom svjetlosti (3x108 m/s).